Paragliding ili parajedriličarstvo je jedan od najmlađih zrakoplovnih sportova i jedan od najlakših, najjednostavnijih i najsigurnijih načina ostvarenja sna o letenju. Paragliding se konstantno razvija tijekom posljednjih 40 godina otkada je nastao na padinama blizu mjestašca Mieussy u Francuskoj.

No kako to sve funkcionira? Za razliku od padobranstva paragliderima nije potreban avion. Tri su načina polijetanja. Sa brda, uz pomoć motora i pomoću sustava vuče. Nakon nekoliko koraka zaleta duž padine brda ili ravne piste uz motor ili sustav vuče, i uz povoljna strujanja zraka može se poletjeti odmah. Visina i dužina leta ovise o vremenskim uvjetima, ali je moguće ostati u zraku nekoliko sati, popeti se nekoliko tisuća metara u visinu i preletjeti nekoliko stotina kilometara.

Ovaj sport se intenzivno razvija i širi u posljednjih petnaestak godina i sve više uzima maha u sportskom zrakoplovstvu. Osim rekreacije, paragliding postaje sve više natjecateljski sport i danas imamo nekoliko različitih disciplina u kojima se paraglideri natječu od državne pa do svjetske razine.

Od prvog FAI Svjetskog prvenstva u preciznom slijetanju u Velikoj Britaniji 2000. godine, ovoj disciplini neprestano raste popularnost. Broj natjecanja u svijetu neprestano raste i mnoge nove zemlje pokazuju zanimanje i počinju organizirati vlastita natjecanja FAI kategorije 2.

Iako su korijeni ove discipline u padobranstvu, današnja natjecanja u preciznom slijetanju lete se na certificiranim paraglajderima. Kao način polijetnja natjecatelji koriste start sa brda ili sustav vuče odnosno vitla. Natjecanje uglavnom uključuje pojedinačne, ženske i ekipne discipline.

Osim paragliderske opreme, standardna oprema za natjecanje u preciznom slijetanju je elektronička ciljna podloga: uređaj osjetljiv na pritisak promjera 16 cm na koju je cilj sletiti. Točka prvog dodira se mjeri i prikazuje, od 0 do 15 cm. Sami centar je promjera 2 cm, što daje savršenu ocjenu "0" (nula). Na natjecanjima, krugovima su označene udaljenosti od centra na 0,5 m, 2,5 m i 5 m, tako da je maksimalni rezultat 5 m. Ako natjecatelj ne sleti na elektroničku pločicu, suci na sletištu obilježavaju slijetanje i mjere rezultat ručno. Za razliku od padobranstva, piloti paraglidera moraju se spustiti na noge i ostati na nogama. Ako pilot padne prije nego što je krilo na tlu, pilot će dobiti maksimalnu ocjenu. Pobjednik je onaj koji skupi najmanje bodova.

XC (Cross Country) natjecanja trenutno predstavljaju najpoznatiju vrstu natjecanja u paraglidingu. To je utrka na ruti koju je unaprijed definirao natjecateljski odbor, neposredno prije početka utrke. Trenutno u XC utrkama postoje dvije discipline. Preleti u daljinu tj. "Open distance" utrke i utrke do cilja.

Prilikom letenja open distance utrka piloti dobiju generalni smjer kretanja (npr. zapad ili sjeverozapad) i u tom smjeru pokušavaju postići najveću prijeđenu udaljenost.

U utrkama na cilj piloti moraju slijediti preddefiniranu rutu. Ruta je obično duga između 50 i 100 km, na kojoj su označene GPS koordinate koje treba proći točno određenim redoslijedom. Započinju na poletištu ali za početak utrke moraju proletjeti kroz startni cilindar, a zatim proći cijelim putem kroz određene kontrolne točke (turnpoints). Isto tako u utrkama na cilj natjecatelji dobivaju razne bonus bodove kao na primjer bonus bodovi za vrijeme provedeno na čelu ili za najvišu postignutu visinu. Isto tako postoji i kazneni bodovi ukoliko netko uđe u "nedozvoljenu zonu letenja". Tako da natjecatelj koji prvi sleti na kraju ne mora nužno biti i pobjednik utrke.

H&F je u biti disciplina koja je najbliža originalnoj ideji paraglidinga. To je kombinacija pješačenja ili planinarenja nakon čega slijedi let natrag u podnožje brda ili planine. S obzirom da je standardna paragliding oprema teška ukupno 15-20kg, H&F oprema prilagođena je naporima sportaša i težina opreme smanjena je do maksimuma i u prosjeku iznosi 7-8kg.

Iako nije službeno priznata disciplina u FAI organizaciji, vrlo brzo su se pojavila natjecanja u Hike&Fly-u. Cilj je proći zadanu rutu planinareći i leteći obilaskom zadanih prijelaznih točaka na ruti. Tako je 2003 nastao concept Red Bull X-Alps, velike paragliding utrke preko Alpa, prema pothvatu njemačkog pilota Tonia Bendera koji je prošao Alpe od sjevera do juga u hike&fly formatu, noseći samo najnužniju opremu. Danas je poznata kao najteža paragliding utrka u svijetu, uz rutu dužu i od 1100km. Uz X-Alps poznate su i X-Pyr utrka preko Pirineja, Bornes to fly i IronFly.

Paragliding uz polijetanje sustavom vuče tj. vitla, posljednjih godina u Hrvatskoj je dosta zaživio. Vitla se proizvode u različitim konstrukcijskim izvedbama, pa razlikujemo stacionarno vitlo, mobilni pay-out, kojeg mi koristimo, i sustave za vuču sa stalnom dužinom užeta (sustav čvrstog užeta). Svaki pilot koji leti uz pomoć vitla mora se osposobiti za proširenje povlastice na uzlijetanje vučom. Uzlijetanje vitlom pojednostavnjuje taj zrakoplovni sport jer ne zahtijeva brdo (povoljno orijentirano prema vjetru), koje je katkad i više stotina kilometara udaljeno od mjesta stanovanja. Tim načinom letenja povećava se broj letačkih dana u godini i broj letova u danu.

Ne morate se brinuti o strujama vjetra ako stvorite vlastiti vjetar. Motorno parajedriličarstvo poznato i pod nazivom Paramotorno letenje oblik je ultralakog zrakoplovstva u kojem pilot nosi motor na leđima (paramotor) koji pruža dovoljno potiska za polijetanje paragliderom. U mirnim vremenskim uvjetima pilot može poletjeti sa ravne površine samostalno bez dodatne pomoći.